Simbolička uporaba cvijeća vrlo je stara, prati čovjeka otkad je počeo komunicirati s prirodom.

Jezik cvijeća (floriografija) je oblik kriptološke komunikacije koji pribjegava upotrebi cvijeća , skup cvijeća ili čak drugih dijelova biljaka (grane, lišće, smole) za prijenos određene poruke, čije se značenje odnosi na simbolički kod koji dijele pošiljatelj i primatelj.

Simbolička uporaba cvijeća vrlo je star, vjerojatno prati ljudska bića otkad su počela kulturno komunicirati s prirodom.

Simbol je ključni koncept u mnogim znanostima, poput antropologije, filozofije i psihoanalize, a odgovara objektu ili živom biću koji predstavlja koncept ili apstraktnu kvalitetu, često obdaren superiornom dimenzijom.

Poznavanje značenja simbola omogućuje nam da upoznamo vrijednosti društava koja su razvila simboličke kodove tijekom stotina godina.

Simbolička upotreba biljaka i njihovog cvijeća vrlo je stara i morala je započeti u počecima ljudske kulture.

Korištenje cvijeća u prapovijesti i starom Egiptu

U nekim pretpovijesnim grobnicama pronađeni su tragovi cvijeća koji su vjerojatno trebali pomoći pokojniku u novoj fazi njegovog životnog ciklusa ili kao posljednja gesta ljubavi.

AEgipatska civilizacija bila je raskošna u korištenju cvijeća — jedan od najčešćih motiva je mirisni plavi lotos ( Nymphaea caerulea ) koji se koristio kao znak poštovanja i poštovanja.

U Biblija, Canticle dos Canticos je, možda, knjiga u kojoj nalazimo više biljaka (drveća, grmlja) i cvijeća (ljiljana, narcisa, ruža) sa simboličkom upotrebom, na primjer: «Kao ljiljan među čičkom, ona je moja voljena među mladim ženama» [2.2] ili «Njihova lica su kreveti od balzama, gdje rastu mirisne biljke; njene usne su ljiljani, iz njih kaplje smirna koja se širi» [5.13].

Cvijeće u umjetnosti i književnosti

Europska umjetnost i književnost uvijek su bile raskošne u korištenju simbola, alegorija i metafora u koje cvijeće prenosi poruke koje ujedinjuju ljude i općenito su poruke koje prenose pozitivne signale.

Tijekom 19. stoljeća jezik cvijeća možda je dosegao sofisticiranije i plodonosnije oblike, možda zbog veće dostupnosti cvijeća, kao rezultat novih oblika biljne proizvodnje i trgovine.

Viktorijansko doba

Ujedinjeno Kraljevstvo zauzima posebno mjesto u europskoj povijesti 19. stoljeća, zbog svoje relativne društvene i politička stabilnost, u usporedbi s preokretima koji su se dogodili na kontinentu.

Duga vladavina kraljice Viktorije (rođena 1819., stupila na prijestolje 1837. iumrla 1901.), nove moralne i obiteljske vrijednosti koje je sa svojim suprugom, princom Albertom (1819.-1861.), željela prenijeti, kraljica Nefertiti nudi Izidi plavi lokvanj viktorijanski vijenac od narančinih cvjetova imperijalna ekspanzija i dostupnost nove biljke, geneza snažnih društvenih klasa s prihodima i sve većom sposobnošću intervencije, uz evidentnu strast prema prirodi, pridonijeli su da botanika tijekom 19. stoljeća doživi autentično "zlatno stoljeće" u kojem je cvijeće bilo sveprisutan element.

Viktorijanski jezik cvijeća također je dio vremena kada su obrtnici i male industrije počeli stvarati proizvode temeljene na cvijeću i cvjetnim ekstraktima koristeći nove kemijske procese koje je tehničko-znanstvena evolucija omogućila. .

Prisjetimo se parfumerijske umjetnosti 19. stoljeća koja je uvela nove mirise koji se i danas prodaju.

Njegovi su parfemi tradicionalno bili monofloralni, odnosno imali su jasan miris odjednom.cvjetni , kao što su ruža, ljubičice, jasmin, jorgovan, gardenija ili drugo; nastanak parfema sa složenijim olfaktornim piramidama rezerviran je za 20. stoljeće.

Pojava cvjetnih rječnika

Viktorijanski cvjetni jezik dopuštao je slanje kodiranih poruka koje se nisu mogle napisati ili izgovoriti .

Slijedećisavjete izražene u cvjetnim vodičima i rječnicima, pošiljatelj je sastavljao potrebni buket kako bi se njegovi osjećaji mogli suptilno razumjeti.

Jedan od najpopularnijih vodiča bio je Jezik cvijeća (1884.) napisan i ilustrirala Kate Greenaway (1846.-1901.), djelo koje se i danas objavljuje.

Ovi zanimljivi vodiči omogućuju nam da otkrijemo simbologiju cvijeća iz 19. stoljeća koje se još uvijek nalazi u našim parkovima, vrtovima i cvjećarnama .

JEZIK CVIJEĆA RAZVIJAO JE STOLJEĆIMA i može imati različita značenja, ovisno o kulturnoj sredini u kojoj je razvijen.

Značenje cvijeća

Simbolika cvijeće uvijek je povezano s određenim kulturnim i društvenim kontekstima i može varirati u skladu s njima.

Primijetite, na primjer, slučaj Japana, zemlje u kojoj krizanteme imaju simbologiju vrlo različitu od one nalazimo u Portugalu: najprestižniji japanski počasni orden je Orden krizantema, carev grb je stilizirana krizantema, a japanski monarh sjedi na prijestolju od krizantema.

To su biljke koje počinju cvjetati kada trajanje noći počinje biti sve duže, odnosno početkom jeseni, što nije uobičajeno za europske biljke, kod kojih je cvatnja češća u proljeće i ljeto, kada ima više svjetla, a i više životinjaoprašivači.

U prošlosti je vrijeme cvatnje krizantema bilo odlučujuće, u Europi su se ovo cvijeće biralo za postavljanje na groblja početkom studenog, zbog čega se povezivalo sa smrću i tugom. koje na njih utječe. uvijek je povezano.

Simbolika cvijeća u portugalskoj književnosti

U portugalskoj književnosti 19. stoljeća nalazimo mnogo primjera simboličke upotrebe cvijeća, ali malo ih je dostiglo složenost i obilje cvijeća kao pjesma Recreações Botany (1813., objavljena 1844.). Ovim djelom, koje je izradila Leonor de Almeida Portugal de Lorena e Lencastre, markiza od Alorne (1750.-1839.), autor je želio poučavati botaniku portugalskim damama, prema sustavu botaničke klasifikacije koji je predložio Carl Lineu (1707.-1778.) u djelo Species Plantarum (1753).

S tim posljednjim djelom, objavljenim 1. svibnja 1753., započela je suvremena botanika.

Godine 1868. u Lisabonu je objavljeno treće izdanje Diccionario da Linguagem das Flores: ukrašen šarenim otiscima, koji ne samo da informiraju o tradicionalnoj simbologiji biljaka, već također sadrže informacije o povijesti kulturne upotrebe biljaka u Portugalu i Europi.

Trenutno nastavljamo s koristiti jezik cvijeća dok se stare simbologije obnavljaju i stvaraju nove.

Neki simbolički primjeri

U Ujedinjenom Kraljevstvu,mak ( Papaver rhoeas ) je biljka za Dan sjećanja ( Dan maka , dan odavanja počasti onima koji su se žrtvovali za domovinu); ova je biljka odabrana jer se mak dobro razvija na terenu koji je uvelike izmijenjen ljudskim djelovanjem, kao što je bio slučaj u rovovima tijekom Prvog svjetskog rata; nakon završetka ovog sukoba, rovovi su ispunjeni makovima i to je razlog zašto su odabrani kao simbol krvi koju su prolili mladi vojnici.

U Francuskoj, fidalguinhos ( Centaurea cyanus ). Sjetimo se i Revolucije ruža (Gruzija, 2003.), Revolucije cedra (Libanon, 2005.), Revolucije jasmina (Tunis, 2011.) i Arapskog proljeća. Među nama imamo primjer Revolucije karanfila koja je započela Treću Republiku.

Djela o kojima se govori u ovom članku dostupna su online, u digitalnom katalogu Nacionalne knjižnice Portugala , u knjigama. google.pt i biodiversitylibrary.org.

Sviđa vam se ovaj članak? Zatim čitajte naš Magazin, pretplatite se na Jardinsov YouTube kanal i pratite nas na Facebooku, Instagramu i Pinterestu.